Povijest Rimskog Carstva inspirirala je mnoge, a interes za njegovim društvom, kulturom i političkim previranjima ne jenjava ni u 21. stoljeću. Od romana pa sve do TV serija i filmova, izbor fikcionalnih djela koja se temelje na stvarnim, ekscentričnim (a nerijetko i zabrinjavajuće opakim) Rimljanima i sapuničarskim spletkama tog živopisnog društva gotovo da je beskonačan. Međutim, iako će nam ta strana Rima uvijek biti privlačna, posljednjih godina naša pažnja usmjerava se i na jednu drugu ostavštinu ove civilizacije – filozofiju stoicizma.
Stoicizam je rođen u Antičkoj Grčkoj, ali svoj vrhunac dosegnuo je u Rimu gdje su djelovali njegovi najpoznatiji predstavnici – Seneka, Epiktet, Muzonije Ruf i jedan od najplemenitijih i najuspješnijih vladara Carstva, Marko Aurelije. Upravo su život i filozofija ovog cara bili inspiracija za knjigu Kako razmišlja car filozof. Po zanimanju kognitivno-bihevioralni terapeut, autor Donald Robertson u mladosti je nakon smrti oca utjehu i pomoć pronašao u drevnim tekstovima stoičkih filozofa. Donedavno je stoicizam bio gotovo zanemaren i najčešće krivo tumačen kao filozofija ravnodušnosti, ali Robertson je shvatio da je njegov utjecaj prisutan čak i u modernoj psihoterapiji, osobito u kognitivno-bihevioralnoj terapiji (KBT).
Posljednjih godina stoicizam doživljava preporod, sve više autora zanima se za ovu temu, internetske zajednice stoika svakodnevno rastu, kao i broj njegovih sljedbenika na rukovodećim političkim i ekonomskim pozicijama.
Robertson je ovu filozofiju odlučio približiti širem krugu ljudi te je shvatio da je najbolji način poučavanja stoičkih načela onaj na temelju života i stvarnih priča o osobama koje su ih davno prakticirale. Kako znamo vrlo malo o životima većine starih filozofa, njegov izbor Marka Aurelija kao stoičkog uzora sam se nametnuo. Osim što o njemu znamo puno više jer je bio rimski car, važnija je činjenica da nam je Marko u nasljeđe ostavio niz osobnih bilješki upućenih samomu sebi, danas poznatih kao Meditacije. Iako su neka vrsta dnevnika, iznenađuje koliko je podrobno car filozof u ovom kontemplativnom djelu uspio objasniti što sve stoička praksa podrazumijeva na temelju primjera ljudi kojima se divio. Zapravo se ljudske težnje nisu znatno promijenile od antičkih vremena; i dalje želimo naučiti kako se suočiti s nedaćama, kako se nositi s gubicima, smrću i bolestima, pobijediti ljutnju u sebi te pronaći zdrave izvore radosti. Slijedeći Markov put u postizanju stoičke snage uma i kombiniranjem ove filozofije s elementima KBT-a, knjiga Kako razmišlja car filozof potiče čitatelja da i sam primijeni mudrost stoicizma na izazove i probleme modernog života.
„Ne trati vrijeme raspravljajući o tome kakav bi dobar čovjek trebao biti; jednostavno budi dobar čovjek.“
Iako su stoici svoje sljedbenike poučavali katalogu vrlina, pravilnom ponašanju i razmišljanju na primjeru idealnog mudraca, bili su svjesni da u stvarnosti nijedan čovjek ne može biti bez mane. Unatoč tome, svakodnevnim prakticiranjem ove filozofije možemo se približiti tom idealu. Prateći Markovo životno putovanje, shvaćamo da je njegova evolucija u stoika trajala cijeli život. Kao mladić, znao se srditi na svoje bližnje ili pak žaliti na bol koji je podnosio zbog zdravstvenih poteškoća. Ali donošenjem čvrste odluke da stoička načela implementira u svoj život, uspio je izgraditi divljenja vrijedan karakter koji mu je omogućio da se smireno i hrabro suoči s vlastitom smrtnošću. Moderne terapijske prakse kao što su „kognitivno distanciranje“, to jest sposobnost razlikovanja naših misli od vanjske realnosti, ili „funkcionalna analiza“, odnosno postupak vrednovanja posljedica različitih načina postupanja, nadahnute su upravo stoicizmom te vidimo da ih je i sam Marko redovito primjenjivao. Ne preostaje nam nego da i sami prihvatimo da smo odgovorni za svoju sreću te uz pomoć stoicizma ovladamo sobom i postanemo bolje osobe. Markovim riječima: „Ne trati vrijeme raspravljajući o tome kakav bi dobar čovjek trebao biti; jednostavno budi dobar čovjek.“
