Pamtim samo sretne dane
Naziv ovog evergrin šlagera u izvedbi Gabi Novak, kao stvoren je za uvod u priču o knjizi koja se bavi fenomenom pamćenja. I dok u glavi pjevušite legendarne stihove, nastavite čitati ako vas zanima što i kako pamtimo, čega i zašto se sjećamo i sve to temeljeno na znanstvenim otkrićima koja su u knjizi Zašto pamtimo predstavljena na lako razumljiv (i pamtljiv) način.
Autor knjige, dr. Charan Ranganath, je neuroznanstvenik i profesor na Kalifornijskom sveučilištu u Davisu, gdje vodi Laboratorij za dinamičko pamćenje i proučava mehanizme u mozgu koji nam omogućavaju pamćenje prošlih događaja, koristeći tehnike snimanja mozga, računalno modeliranje i studije pacijenata s poremećajima pamćenja. Autor je brojnih znanstvenih radova i član uredništva uglednog časopisa Journal of Neuroscience.
Svoje znanstvene spoznaje i promišljanja u knjizi spretno povezuje s našom, uglavnom univerzalnom svakodnevicom uz zanimljive primjere iz života, ali i brojne reference na pop kulturu, film, književnosti i glazbu, pomoću kojih kompleksne ili apstraktne pojmove pojašnjava na dojmljiv i jednostavan način.
"Pamteće ja" - brbljavac u glavi koji ne šuti ni dok spavamo
Na samom početku knjige autor spominje važno saznanje nobelovca Daniela Kahnemana koji je zaključio da treba razlikovati "iskustveno ja" - zaduženo za življenje u sadašnjosti i doživljavanje onoga što se upravo događa (bivanje ovdje i sada) i "pamteće ja" koje donosi odluke na temelju iskustava i pamćenja (tumačenje događaja). Taj pričalica u našoj glavi koji interpretira događaje i gotovo nikada ne šuti (čak ni u snu), glavni je lik ove knjige.
Dr. Ranganathu je namjera bila da otkrije dubine naših procesa pamćenja kako bi spoznali načine na koje naše "pamteće ja" može utjecati na naše odluke, odnose i identitet. Vjeruje da ćemo se, kada upoznamo doseg i moć "pamtećeg ja", moći usredotočiti na sve što nam je važno te uz pomoć svoje prošlosti, bolje upravljati budućnošću.
Knjiga se sastoji od tri glavna dijela unutar kojih se nalaze manje tematske cjeline i poglavlja kreativnih naziva koji čine knjigu jasnom, preglednom i lako prohodnom.
Prvi dio se bavi temeljnim mehanizmima pamćenja, načelima zbog kojih zaboravljamo i tumačenjima načina na koje možemo upamtiti ono što nam je važno. U drugom dijelu se detaljnije bavi onime što zove "skrivene sile pamćenja". To su one sile koje određuju način na koji tumačimo prošlost i oblikujemo svoje predodžbe o sadašnjosti. Treći dio propitkuje fleksibilnu prirodu sjećanja koja omogućava da se prilagođavamo svijetu koji se neprestano mijenja te razmatra šire implikacije isprepletenosti naših sjećanja sa sjećanjima drugih.
Stvoreni smo da zaboravljamo
Čitajući knjigu, postaje jasno da se fenomen "pamtim samo sretne dane" događa zbog selektivne prirode pamćenja koja je neizbježna činjenica jer smo, pazi sad - stvoreni da zaboravljamo! To ne znači da nam zakazuje sjećanje već je to priroda ljudskog mozga koji je osmišljen kao napredna i sofisticirana arhiva doživljaja, a zaboravljanje je posljedica procesa koji našem mozgu omogućava da prema važnosti razvrsta informacije. Želimo li više (za)pamtiti treba naučiti usmjeravati svoju pažnju uz pomoć namjere. Osim o važnosti namjere, autor piše i o zanimljivim strategijama za stvaranje smislenih veza, poznatih pod nazivom mnemotehnike i to uvijek uz konkretne primjere.
U jednom od poglavlja autor tumači središnju ulogu konteksta koji je sastavni dio epizodne memorije koji može snažno utjecati na ono čega se možemo sjetiti. Dakle, baš poput Proustovog kolačića madeleine umočenog u čaj, sjećanja se mogu spontano pokrenuti uz pomoć moćnih podsjetnika kao što su miris, okus i glazba.
Kako stvaramo sjećanja koja se ističu u našim pretrpanim mozgovima? Odgovor je: pažnja i namjera. Pažnja je način na koji naš mozak daje prioritet onome što vidimo, čujemo i o čemu mislimo. Da biste stvorili sjećanje koje ćete poslije moći prizvati, potrebna je namjera koja će vašu pozornost usmjeriti na nešto određeno.
10 važnih lekcija o mehanizmima pamćenja
U knjizi je razmotreno još mnogo intrigantnih tema kao i izvrsni komentari i odgovori na pitanja među kojima su i ova:
- Kako na naša uvjerenja i donošenje odluka utječu naša sjećanja
- Zašto multitasking šteti pamćenju
- Kako uče ljudi, a kako mašine (AI)
- Zašto je pamćenje neraskidivo povezano s maštom
- Koje su najbolje metode učenja
- Kako traume utječu na to kako se osjećamo, postupamo i razmišljamo u sadašnjosti
- Koja je uloga dopamina u procesu pamćenja
- Zašto je san neizmjerno važan i što se događa sa sjećanjima dok spavamo
- Je li déjà vu univerzalno ljudsko iskustvo i kako funkcionira
- Kako prizvati sjećanja (i više nikada ne izgubiti ključeve)
I na kraju, jedan detalj koji spada u kategoriju fun fact. Kako je tekst započeo pjesmom, tako pjesmom i završava. Primijetila sam da su sva poglavlja u drugom dijelu knjige zapravo nazivi ili stihovi iz popularnih pjesama i to postaje očito tek kada se prevedu na engleski… Evo nekoliko:
Just My imagination (Temptations, Rolling Stones) - poglavlje u kojem tumači zašto je pamćenje neraskidivo povezano s maštom, More than a feeling (Boston) - zašto se naša sjećanja razlikuju od osjećaja koje u nama pobuđuju i Turn and face the strange (stihovi iz pjesme Changes, David Bowie) - kako nas pamćenje usmjerava prema novom i neočekivanom. Vjerujem da ih ima još jer autor, osim što je stručan psiholog i neuroznanstvenik, veliki je ljubitelj glazbe. Izvrsno svira gitaru i piše pjesme.
Knjiga Zašto pamtimo pruža zanimljive uvide o složenosti ljudskog pamćenja, o njegovim fascinantnim potencijalima, ali i ograničenjima te njegovoj sposobnosti oblikovanja naše stvarnosti i sve to uz mnogo korisnih i primjenjivih savjeta za oslobađanje snage pamćenja i zadržavanje onoga što je doista bitno.
