Imati hrabrosti autori
Autor Tea Vrdoljak

Popularnost psihologije posljednjih stotinjak godina u neprekidnom je porastu, no iako vjerojatno ne postoji osoba koja nije čula za Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga, jedan je div moderne psihologije dugo bio nepoznat široj publici. Riječ je o suvremeniku Freuda i Junga, austrijskom psihologu Alfredu Adleru, ocu individualne psihologije. Godine 2013. Ichiro Kishimi i Fumitake Koga objavili su knjigu Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima koja je odmah postala svjetska uspješnica i na taj je način adlerovska psihologija napokon dobila pažnju kakvu zaslužuje.

 

Riječima dvojice autora, Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima svojevrstan je zemljovid koji daje pregled Adlerovih ideja, dok je nastavak Imati hrabrosti biti sretan kompas koji čitatelju pomaže da te ideje primijeni u praksi i napravi sljedeći korak, i onaj nakon toga, ukratko da počne „hodati“. Jedan od razloga zašto je adlerovska psihologija niz godina bila pomalo zaboravljena leži u njezinoj filozofskoj naravi. Adler je odabrao put psihologije jer je ona u njegovo vrijeme slučajno bila disciplina koja se najviše zanimala za pravu narav sreće. Da se rodio u antičkoj Grčkoj, zasigurno bi izabrao filozofiju jer u srži njegova učenja nije zanimanje za ljudski um, već pitanje „Što je sreća za ljudsko biće?“

Da bismo uistinu napravili zaokret u svom životu, prvo trebamo imati hrabrosti.

Iz perspektive većine ljudi, njegove ideje mogu se činiti radikalnima, pa čak i neostvarivima. Takvo je i viđenje mladića koji nakon tri godine posjećuje filozofa koji ga je upoznao s Adlerovim učenjem u prvom dijelu ovog serijala. Očaran, mladić se odlučuje te ideje primijeniti u praksi, ali razočaran ishodom, zaključuje da su Adlerove ideje ni manje ni više nego isprazna teorija, puki idealizam neprimjenjiv u stvarnom svijetu. Filozof u drugom dijelu strpljivo objašnjava mladiću kako samo upoznavanje s individualnom psihologijom neće ništa promijeniti. Da bismo uistinu napravili zaokret u svom životu, prvo trebamo imati hrabrosti.
 

Razlog zašto se većina ljudi boji promijeniti leži u tome da je promjena zapravo smrt sama. Lakše nam je prihvatiti trenutnu situaciju, koliko god nezadovoljni njom bili, nego trenutačnog sebe „poslati u grob“.

Najvažnija tvrdnja Adlerove individualne psihologije jest da se ljudi, bez obzira na životne okolnosti ili traume iz prošlosti, mogu promijeniti. Nismo nesposobni za sreću, samo nam manjka hrabrosti. Razlog zašto se većina ljudi boji promijeniti leži u tome da je promjena zapravo smrt sama. Lakše nam je prihvatiti trenutnu situaciju, koliko god nezadovoljni njom bili, nego trenutačnog sebe „poslati u grob“. Međutim, koliko god nas kušnje svakodnevice ometale, čovjek može iznova izabrati svoj život. Adler je smatrao da su svi problemi samo problemi u međuljudskim odnosima, ali posljedično i sva radost proizlazi iz međuljudskih odnosa. Zbog toga nam njegovo učenje u nasljeđe ostavlja niz smjernica kako da vjerujemo u druge, kako da umjesto umijeću bivanja voljenim težimo umijeću voljenja, te kako da smognemo hrabrosti biti sretni kroz prijateljstvo, rad i ljubavne odnose. Treba imati na umu da je Adlerovska filozofija samo prvi korak, ali da ćemo ih trebati učiniti još mnoštvo u kaosu svakodnevice kako bismo živjeli život koji uistinu volimo.  

Adler nam je svoje ideje ostavio da ih neprestano nadograđujemo. Ta nedogmatičnost i otvorenost razlog su zašto je ovaj mislilac dugo bio zaboravljen. Njegova su razmišljanja jednostavno bila ispred njegova vremena.