Boginje kao arhetipovi u svakoj ženi

U ovoj ću knjizi predstaviti arhetipove koji djeluju u ženskoj psihi, a personificirani su grčkim  boginjama. Primjerice, Demetra, boginja-majka, utjelovljuje majčinski arhetip. Ostale su Perzefona (kći), Hera (supruga), Afrodita (ljubavnica), Artemida (sestra i suparnica), Atena (strateginja) i Hestija (čuvarica ognjišta). No, kao imena arhetipova, boginje su korisne samo ako te predodžbe odgovaraju ženinim osjećajima, jer arhetipovi zapravo nemaju imena.

Većina nas u školi je upoznala bogove i boginje s Olimpa te vidjela kipove i slike koji ih prikazuju. Rimljani su štovali ista božanstva, ali su ih nazivali drugačijim imenima. Bogovi s Olimpa imali su vrlo ljudske značajke: njihovo ponašanje, emocionalne reakcije, izgled i mitologija pružaju nam obrasce jednake ljudskim ponašanjima i stavovima. Poznati su nam i zbog toga što su arhetipski, odnosno, predstavljaju načine življenja i ponašanja koje prepoznajemo iz kolektivnoga nesvjesnog u kojemu svi sudjelujemo.

Među grčkim božanstvima najpoznatije je dvanaest Olimpljana. To su šest bogova: Zeus, Posejdon, Had, Apolon, Ares, Hefest, i šest boginja: Hestija, Demetra, Hera, Artemida, Atena i Afrodita. Jedno od dvanaest božanstava, Hestiju (boginju ognjišta), zamijenio je Dioniz (bog vina), čime je narušena muško-ženska ravnoteža pa je sada sedam bogova i pet boginja. Arhetipove boginja koje opisujem u ovoj knjizi čine šest boginja s Olimpa – Hestija, Demetra, Hera, Artemida, Atena i Afrodita – te Perzefona, čija je mitologija neraskidivo povezana s Demetrinom.

Tih sedam boginja razvrstala sam u tri kategorije: boginje djevice, ranjive boginje i alkemijska (ili preobražajna) boginja. Boginje djevice i u staroj su Grčkoj bile svrstane u istu skupinu. Druge dvije kategorije su moja određenja. Skupine se razlikuju prema modusima svijesti, omiljenim ulogama i čimbenicima motivacije.

Kategorije se međusobno razlikuju i u stavovima prema drugima, potrebi za vezanjem i važnosti odnosa. Da bi žena duboko voljela, da bi u svojem poslu nalazila smisao, da bi bila senzualna i kreativna, boginje iz sve tri kategorije moraju se izraziti u nekom području njezina života.

Prvu skupinu koju ćete upoznati na ovim stranicama, čine boginje djevice: Artemida, Atena i Hestija. Artemida (koju su Rimljani nazivali Dijana) bila je boginja lova i Mjeseca. Njezino područje vladanja bila je divljina. Bila je streljačica nepogrešive ruke i zaštitnica mladunaca svih živih bića. Atena (Rimljanima poznata kao Minerva) bila je boginja mudrosti i zanata te zaštitnica istoimenoga grada i brojnih junaka. Najčešće su je prikazivali u oklopu, a bila je poznata i kao najbolja strateginja u bitci. Hestija, boginja ognjišta (rimska boginja Vesta), najslabije je poznata Olimpljanka. U domovima i hramovima bila je prisutna kao vatra u središtu ognjišta.

Boginje djevice predstavljaju žensku neovisnost i samodostatnost. Za razliku od drugih Olimpljanki, njih tri nisu bile podlože zaljubljivanju. Emocionalne veze nisu ih odvraćale od onoga što su smatrale važnim. Nisu bile žrtve i nisu patile. Kao arhetipovi, boginje djevice predstavljaju žensku potrebu za samosvojnošću i sposobnost usredotočenja na ono što im je osobno važno. Artemida i Atena predstavljaju usredotočenost na cilj i logičko razmišljanje, što ih čini arhetipovima usmjerenim postignućima. Hestija je arhetip koji pozornost usmjerava unutarnjem, duhovnom središtu ženine osobnosti. Te tri boginje čine ženske arhetipove koji aktivno teže ostvarenju svojih ciljeva. U naše poimanje ženskosti uvode značajke sposobnosti i samodostatnosti.

Drugu skupinu – Hera, Demetra i Perzefona – nazivam ranjivim boginjama. Hera (Rimljanima poznata kao Junona) je bila boginja braka. Suprug joj je bio Zeus, vrhovni bog Olimpa. Demetra (rimska boginja Ceres) je bila boginja plodnosti i žita (zemljoradnje). U njezinu najvažnijem mitu naglašena je njezina uloga majke. Perzefona (rimska Prozerpina) bila je Demetrina kći. Grci su je nazivali i Kora ili “djevojka”.

Tri ranjive boginje predstavljaju tradicionalne uloge supruge, majke i kćeri. To su arhetipovi boginja usredotočeni na odnose, čiji identiteti i boljitak ovise o održavanju važnog odnosa. Ranjive boginje izražavaju žensku potrebu za bliskošću i povezivanjem.

Sposobne su razumjeti druge i vrlo su ranjive. Muški su ih bogovi silovali, oteli, pokorili ili ponižavali. Svaka je na svoj način patila zbog prekida ili skrnavljenja veze te iskazivala simptome nalik psihološkim poremećajima. Svaka od njih se i razvila pa muškarcima može pružiti uvid u prirodu i obrazac vlastitih reakcija na gubitak te potencijal za razvoj kroz patnju, svojstven svima trima arhetipovima boginja.

Afrodita, boginja ljubavi i ljepote (Rimljanima poznata kao Venera), kao alkemijska boginja sama čini treću kategoriju. Afrodita je bila najljepša boginja, potpuno neodoljiva. Imala je mnogo veza i mnogo potomaka iz tih odnosa. Rađala je ljubav i ljepotu, erotsku privlačnost, senzualnost, seksualnost i novi život. Ulazila je u odnose koje je sama izabrala i nikada nije bila žrtva. Stoga je sačuvala samosvojnost, kao boginja djevica, i održavala je odnose, kao ranjiva boginja. Njezina je svijest bila i usredotočena i prijemčiva, omogućavajući joj dvosmjernu interakciju koja je utjecala na nju i na druge. Arhetip Afrodite potiče žene da u odnosima umjesto trajnosti traže dubinu doživljaja, da cijene kreativni proces i budu otvorene za promjene.
 

C. G. Jung uveo je koncept arhetipova u psihologiju. Arhetipove je smatrao obrascima instinktivnog ponašanja obuhvaćene kolektivnim nesvjesnim. Kolektivno nesvjesno onaj je dio nesvjesnoga koji ne pripada pojedincu, već je univerzalno, obuhvaća sadržaje i moduse ponašanja koji su manje-više isti posvuda i u svim pojedincima.