Ova nam knjiga predočuje cjeloviti pregled razvoja filozofskih pravaca u Kini i Japanu. Polazeći od toga kako baština mudrosti i misli Azije ne može ostati samo izložak europskog filozofskog muzeja, autorica iznosi određene stereotipe europske filozofske tradicije vezane za promatranje filozofije Istoka. Na taj način sučeljava Istok i Zapad te ukazuje na pogrešne pretpostavke “orijentalizma” po kojemu je filozofija isključivo pravo Zapada. U knjizi se određuju glavni pravci filozofske misli Kine i Japana u svojim bitnim odrednicama.