Devetog svibnja 1996. četrdesetak penjača okupljenih u pet ekspedicija našlo se stisnuto u šatorima najnegostoljubivijeg kampa u svijetu – logora IV smještenog na južnom sedlu, otprilike 900 metara ispod vrha Mount Everesta. S pustog platoa načinjenog od neprobojnog leda i vjetrom šibanog kamenja, i po naizgled savršenim uvjetima, vođe ekspedicija pokrenuli su napad na vrh. Dvadeset četiri sata poslije jedan je penjač bio mrtav, a dvadeset troje ljudi očajnički se borilo za život u oluji koja je bjesnila vršnim dijelom planine.
Jon Krakauer bio je iskusan alpinist kad se kao plaćeni klijent, ali i novinar sa zadatkom, pridružio timu Roba Halla, jednog od najpouzdanijih himalajskih vodiča kako bi iz prve ruke napisao članak o rastućem broju komercijalnih ekspedicija i načinu na koji one mijenjaju uspon na vrh svijeta, ali i život stanovnika Nepala. Spletom okolnosti postao je svjedokom jedne od najvećih tragedija na Mount Everestu u povijesti, koja je tog svibnja tijekom oluje odnijela osam života, a do kraja te penjačke sezone još četiri.
Knjiga Bez daha koju je Krakauer napisao nakon ekspedicije odmah je postala svjetska uspješnica. Tjednima je bila na vrhu top-liste najčitanijih knjiga New York Timesa, proglašena je knjigom godine u izboru časopisaTime te je bila među tri finalista za Pulitzerovu nagradu 1998. Prevedena je na više od 25 jezika i smatra se jednom od najboljih knjiga planinske literature.
