Znamen na koži

Tetoviranje žena katolkinja vrlo je važno je u kulturno-povijesnom razumijevanju čitave Bosne i Hercegovine, a poglavito srednje Bosne, gdje je ono etnološki raritet jedinstven u cijelome svijetu. Najveći značaj tradicijsko tetoviranje žena imalo je za vrijeme Osmanlija, između 1463. i 1878. godine, kada je tetoviranje križa na rukama žena kao simbola kršćanstva, imalo prvenstveno zaštitnu funkciju (sprječavanja odvođenja i silovanja). Običaj tetoviranja žena najviše je bio raširen među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, na području srednje Bosne i zapadne Hercegovine te manje u dalmatinskom zaleđu u Republici Hrvatskoj. Istraživači su zabilježili čak 317 različitih motiva tetovaža od kojih je osnova znak križa.

Knjiga Znamen na koži tematizira semiotičke aspekte tetovaža žena katolkinja u Bosni i Hercegovini, funkciju tradicijske tetovaže prvenstveno kao sredstvo vizualne komunikacije te rasvjetljava njeno suvremeno komunikacijsko značenje. Cilj autoričinog istraživanja je pridonijeti očuvanju i popularizaciji hrvatske tradicijskokulturne baštine te u znanstvenom smislu, unaprijediti postojeće i iznjedriti nove spoznaje o tom jedinstvenom fenomenu. Autorica knjige snažno se zalaže i za stavljanje hrvatske tradicijske tetovaže na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine čovječanstva što bi bio veliki doprinos njenom očuvanju, popularizaciji i priznavanju kao raritetnog etnološkog specifikuma.