Ova knjižica govori o jedinstvenom fenomenu tradicijskog tetoviranja žena katolkinja u Bosni i Hercegovini, pogotovo u srednjoj Bosni, gdje je ono etnološki raritet, jedinstven u cijelome svijetu. Najveći značaj tradicijsko tetoviranje žena katolkinja imalo je za vrijeme osmanske vlasti, između 1463. i 1878. godine, kada je tetoviranje križa na rukama žena kao simbola kršćanstva, imalo prvenstveno zaštitnu funkciju (sprječavanja odvođenja u ropstvo, harem, silovanja). Taj mali znamen na koži tada je bilo je toliko važan da je određivao ljudske sudbine. Običaj tetoviranja ruku katolkinja zadržao se i nakon odlaska Osmanlija, a tada više nama antropejsko, zaštitničko značenje već poprima obredno-običajno svojstvo tj. postaje znak identiteta žena iz Južne BiH, ponajviše okolice Rame, pa su se žene nastavile tetovirati. Običaj je aktualan do kraja 1960-tih godina, kada polako izumire. Autorica knjige dr. sc. Vesna Haluga snažno se zalaže za uvrštavanje tradicijske tetovaže BiH na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva što bi bio veliki doprinos očuvanju, popularizaciji i priznavanju tog raritetnog etnološkog specifikuma.
