U knjizi eseja i osvrta Osvajanje čitalačkog prostora svestrana književnica Tatjana Gromača piše o piscima kao što su Esterházy, Kristof, Döblin, Gide, Malraux, Platonov, Broch, Babelj, Calvino, Joyce, Genet, Conrad, Yourcenar, Kiš, Handke, Musil, Walser, Aleksijevič, Beckett, V. Woolf, Nabokov, Gombrowicz, Faulkner, Mishima... Piše o piscima moderne i našim suvremenicima, o danas vrlo čitanim knjigama, ali i o onima koji su zanemareni, gotovo zaboravljeni (poput A. Gidea), a bilo bi dobro ponovo ih pročitati.
Baš kao i Camusove knjige, koje u sebi imaju i polemički naboj, pa kada je njegova Kuga u pitanju, ona svaki put biva nanovo aktualizirana (tako je u doba pandemije korone bila jedna od najčešće spominjanih knjiga). Kada dobar pisac čita druge pisce u tome bude posebne brige, i posebno lijepog razumijevanja drugih pisaca. Tatjana Gromača svojim pisanjem čuva vrijednosti. Ona zna da umjetnost obavezuje, zahtijeva našu pažnju i misaonu odgovornost u prosuđivanju umjetničkog djela. Takvo je njeno čitanje.
