Odbacujući linearno shvaćanje povijesti, Spengler drži da je u ljudskoj povijesti postojalo osam kultura. Među njima nema stvarnoga prožimanja jer je svaka u svojim izražajnim mogućnostima jedinstvena i neponovljiva. Kulture shvaćene kao organizmi imaju svoj životni vijek i predvidljive faze razvoja te se mogu uspoređivati. Spengler se služio povijesnim analogijama i morfološkom metodom koja omogućuje „dinamičko“ razumijevanje i ističe aktivnu ulogu organiziranosti percepcije, tj. preglednost ili jasnoću. Takvo je razumijevanje pregledni prikaz (sinopsis) fenomena, moć sažimanja kompleksnoga u jednostavan simbol. Spengler vidi formalne, strukturne srodnosti između različitih područja kulture te u tom svjetlu treba tumačiti njegove morfološke termine; „sudbina“, „duša“, „duh“, „rasa“, „rang“, „kultura“, „civilizacija“…
