Velebitski dnevnici su tri sveščice požutjelih korica, zamrljane i zgužvane višekratnim dugim boravcima u platnenom ruksaku. Njihove stranice ispunjene su gustim i čitkim rukopisom, uredno ispisanim olovkom, a neposredne rečenice zabilježene su pred šatorom uz logorsku vatru, na sijenu u pastirskom stanu, uz peć u planinskom domu ili pak na suncem obasjanoj livadi, negdje na Velebitu. Iz tih zapisa i iz uspomena koje su oni pobudili nastala je knjiga Iz Velebitskog dnevnika.
U predgovoru svojem legendarnom Pustinjskom samotnjaku Edward Abbey je napisao: Većina stvari o kojima pišem u ovoj knjizi više ne postoji ili brzo nestaje. Ovo nije turistički vodič, nego elegija.
Isto vrijedi i za knjigu koju imate u rukama. Doživljaji o kojima pripovijeda Sergej Forenbacher nisu se odigrali tako davno, no mnoge od njih prožima duh nepovratno izgubljene prošlosti.
