Mrtva priroda prati život portugalskog skladatelja Joaa Domingosa Bomtempa, fokusirajući se na proces stvaranja njegova najpoznatijeg djela, Rekvijema, te na okolnosti njegova nastanka. Roman ima polifonu strukturu – perspektiva se često mijenja, varira između sveznajućeg pripovjedača i prvog lica, koji se često pretapaju jedno u drugo, čime autor postiže istovremeno ritam glazbenog djela i gotovo visokomodernističku notu u ovom kratkom tekstu izraženih poetskih kvaliteta.
Tematizirajući stvaranje, umjetničke motive i inspiraciju, autor ne zaboravlja spomenuti i istaknuti povijesno-političke i socijalne okolnosti druge polovice devetnaestog stoljeća u Portugalu, pa se tako iz male količine teksta može mnogo toga iščitati, od političkog položaja Portugala do socijalnog raslojavanja do kojeg dolazi tih godina u Lisabonu uslijed nepovoljne ekonomske situacije. Za roman Mrtva priroda autor je nagrađen prestižnom Nagradom José Saramago 1999. godine i djelo se općenito smatra njegovim najznačajnijim romanom i jednim od ključnih romana portugalske generacije autora stasale devedesetih i ranih dvijetisućitih godina.
