Sva naša tijela

Kao djeca natjecali smo se tko će dulje izdržati pod vodom bez zraka. Zaroniš glavu, u nedostatku mora – u limenu kantu, zujanje u ušima, klaustrofobija u prsnom košu, ne dišeš pola minute, neki minutu i pol, ili više – otprilike koliko traje jedna kratka priča, i brzo podigneš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah oštar je i poznat. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom. Tako nekako trebale bi izgledati kratke priče. Nećeš se udaviti, ali poslije svakog tog urona udišeš kao da ti je prvi put.

Georgi Gospodinov, iz Pogovora

Sto tri ultrakratke priče sabrane u zbirci Sva naša tijela istodobno su duhovite i apsurdne, melankolične i ironične – stil koji nepogrešivo prepoznajemo iz prethodnih djela Georgija Gospodinova, njegovih Prirodnog romana, Fizike tuge, Vremenskog utočišta... Eksperiment je to verbalne askeze gdje se nostalgija za prošlošću prepleće sa znatiželjom za budućnošću, nastojanje da se uhvati trenutak koji iščezava i uspori vrijeme.

Ovdje, gdje je koncentracija najvažnija, stvari su dovedene do izuzetnog majstorstva. Jedan poseban, još osjećajniji, još više prema unutra usmjeren pogled... Blisko prethodnim knjigama Georgija Gospodinova, a istodobno nešto potpuno novo.

Ivan Teofilov

Čitajući ove priče, čini se da nikada nismo napustili Gaustina, Gospodinovljev literarni alter ego s kojim smo se susreli nekoliko puta, jer također nalazimo isti gorko-slatki osjećaj teške ironije pomiješan s bezgraničnom melankolijom. 

L’indiependente