Bio sam – barem fizički – blizu aristokracije, večerao kod vojvoda i princeza, jeo kavijar i više puta tjedno s njima pio vrhunski šampanjac, praznike provodio po vilama u Švicarskoj kod gradonačelnika Ženeve koji mi je postao prijateljem. Upoznao sam život dilera droge, volio muškarca koji je popravljao željezničke pruge i jednoga drugog koji je, s jedva nešto više od trideset, trećinu života proveo u zatvoru, spavao sam u naručju trećega u jednom od najopasnijih gradova u Francuskoj.
Malo nakon dvadesete službeno sam promijenio ime i prezime, preobrazio lice, dao presaditi kosu, podvrgnuo se raznim operacijama, promijenio način kretanja, hod, govor, otarasio se sjevernjačkog naglaska iz djetinjstva.
Édouard Louis
Roman Probrazba: metoda autobiografska je studija o jednoj preobrazbi i „rađanju slobode“ kojom se Édouard Louis iznova vraća u djetinjstvo, mladost i odrastanje koje za njega nije bilo samo postajanje odraslom osobom, već prije svega neprestana metamorfoza u osobu koja će po svaku cijenu htjeti pobjeći što dalje od siromaštva, od svojih korijena, obitelji i prijatelja. Imperativ promjene i postajanja nekim drugim za Édouarda Louisa bit će koliko bolan toliko i oslobađajući proces koji sa sobom nosi pokušaj odgovora na pitanja: što zaista znači biti „klasni prebjeg“, je li uopće moguće odbaciti svoje podrijetlo, koja je cijena samoostvarenja i slobode.
Nakon velikog uspjeha prethodnih četiriju romana, romanom Preobrazba: metoda Édouard Louis doseže svoj književni vrhunac ogoljujući se bez ostatka i pripovijedajući o svojim brojnim preobrazbama i mijenama, o svemu onome što je morao ostaviti iza sebe da bi mogao raskrstiti s vlastitom omraženom prošlošću.
