Jedna od knjiga godine 2019. prema izboru niza američkih i britanskih publikacija, nominiran za nagradu Booker, Čovjek koji je sve vidio bavi se paralelama između povijesti i emocionalne stvarnosti: velik historijski događaj – pad Berlinskog zida – i trivijalno osobni čovjekov prelazak preko ulice dobivaju isti simbolički naboj.
Dvostruka, napukla priča britanskog povjesničara Saula Adlera smještena u Istočni Berlin 1988. uoči ujedinjenja Njemačke i breksitski London 2016., obilježena prometnom nesrećom na pješačkom prijelazu u Abbey Roadu, doista je priča o čovjeku koji je sve vidio, ništa nije razumio, a kroz fizičku je traumu potisnuo najbolnije istine iz vlastitog života. Ova virtuozna meditacija o totalitarizmu i narcizmu, o umjetnicima i muzama, o tjelesnoj ljepoti i starenju, nova je vrsta romana-svijeta: roman litote, diskretnog tehničkog majstorstva i pjesničke prisnosti s čitateljem – krzmavo, ali prijeko potrebno istraživanje nespoznatljivoga.
