Malo koji događaj u povijesti je doživio tako raznolika, proturječna i suprotstavljena tumačenja kao raspad Jugoslavije. Potpuno odsustvo konsenzusa, znanstvenog, publicističkog, žurnalističkog i kolokvijalnog, svakodnevnog jednako prevladava i kada je riječ o samoj jugoslavenskoj državi u odnosu na koje se grade novi nacionalni identiteti država sljednica. Knjiga Dejana Jovića Uvod u Jugoslaviju u tu polemiku, u tu kakofoniju narativa, u tu nepotrebnu strast, u taj (zapravo) politički sukob unosi smirenost Argumenta. Utoliko je Jovićev Uvod u Jugoslaviju svojevrsni reset dosadašnjih interpretacija, nadajmo se i reset percepcija jednog važnog poglavlja hrvatske (jasno, ne samo hrvatske) povijesti. Ova knjiga, pisana prije svega za nove generacije, rođene nakon raspada Jugoslavije, objašnjava što je bila i što je htjela biti Jugoslavija – u čemu je uspjela a u čemu nije. Ona nudi uvjerljiv odgovor i na pitanje – zašto se raspala. Time otvara prostor za nova istraživanja, temeljena na arhivskom gradivu kao i na čvrstoj i uvjerljivoj metodologiji znanstvenog istraživanja. Ona je poziv na smirenu raspravu kao i na daljnja istraživanja, lišena strasti i predrasuda. Smirena, argumentirana rasprava nije samo suština demokracije, ona je demokracija sama, Hrvatskoj, upravo na temu Jugoslavije, potrebnija nego ikad. Zato i "uvod" u naslovu nije slučajan.
