U knjizi Sama Ivana Šojat ženskim će pogledom pokrenuti amplitudu pogleda na ženu koja se kreće od površinskog pogleda na prostor u kojemu se ona trenutno nalazi preko odmjerenog gledanja prema njezinim interesima do pogleda kojim želi ukazati na niz dilema o kojima razmišlja kada je riječ o ljubavi, braku, izvanbračnim odnosima, o žudnji za iskrenošću, u potrebi za ovjerenosti djecom, sretnim zajedništvom, o potisnutoj samoći i strahu od praznine.
Glavni lik Mirna, žena od 38 godina, prevoditeljica je koju okolina, a posebice roditelji, ne razumije i ne odobrava njezinu rastavu. Prepoznaju se u romanu nove nijanse već viđenih bračnih prizora, mijenjaju se u njemu pristupi svakidašnjem tankoćutnom konzervativizmu koji zatvara oči pred zlostavljanjem u obitelji, problemima kao što su alkoholizam, emotivno ucjenjivanje, verbalno maltretiranje. Ona piše kritički o društvu, ukazuje na prednost otvorenoga dijaloga temeljenog na personalizaciji i individualizaciji mišljenja, a njezina lakanovska žudnja za tekstom prostor je kojim se dijalog uspostavlja. Takav pristup izuzetno je čitateljski uzbudljiv, Ivana Šojat i u ovome romanu stvarnost doživljava kao izazov, a unutarnji nemir njezinih junakinja kao poticaj za pričanje priče.
