Osjećaj srama bio je prirodan, kao posljedica upisana u zvanje mojih roditelja, njihove novčane teškoće i radničku prošlost, u naše bivanje. U prizor koji se odigrao one lipanjske nedjelje. Meni je sram postao načinom života. Više ga u krajnjoj liniji nisam ni primjećivala, usadio mi se u tijelo.
Oduvijek sam željela pisati knjige o kojima poslije neću moći govoriti, zbog kojih neću moći podnijeti tuđe poglede. No kakvu bi mi tek sramotu mogla priuštiti knjiga koja bi bila na visini onoga što sam doživjela s nepunih dvanaest godina.
Annie Ernaux
Događaj koji se 1952. zbio u roditeljskoj kući bio je za Annie Ernaux toliko traumatičan da je trebalo gotovo pola stoljeća i iskustvo afirmirane spisateljice da se uhvati ukoštac s činom koji je označio prekretnicu u njezinu životu. Što se zapravo dogodilo te nedjelje? Odakle se pojavilo? Što dublje uranja u prošlost, to više pripovjedačica spoznaje nedaće s kojima su se borili njezini roditelji te osvještava vlastiti raskol i sve snažniju želju da se vine preko granica obiteljskog doma, stroga katoličkog odgoja i ponad jasno omeđenih okvira života u malome gradu. Knjigom Sram Annie Ernaux ispisala je dirljivu i hrabru studiju srama i svojim književnim postupkom nagovijestila roman Godine koji uz Sram spada u vrhunce njezina Nobelovom nagradom nagrađena opusa.
