U Mojoj borbi (petoj knjizi), dvadesetogodišnji Karl Ove seli se u Bergen. Najmlađi je od svih studenata primljenih na prestižnu Spisateljsku akademiju, gdje stiže uzbuđen i prepun ambicije. Uskoro gubi mladenačke iluzije: njegovi književni tekstovi pokazuju se naivnima i klišejiziranima, u društvu je čudan, beznadan je sa ženama, pa svoj sram utapa u piću i rock glazbi.
Malo-pomalo stvari se poboljšavaju. Zaljubljuje se, odustaje od pisanja kako bi postao književni kritičar, i njegov život poprima oblik odraslosti. No uskoro ga autodestruktivne pijanke i neodoljiv poziv za pisanjem povlače unatrag.
U petom dijelu heksaloga Moja borba Karl Ove Knausgård podastire osobne i često neugodne borbe s introvertiranošću, alkoholom, nevjerom i umjetničkom ambicijom.
Karl Ove Knausgård! Ući u taj svijet, zatvoriti se opet u tu autobiografiju, autofikciju, reality-lit, doku-fikciju, što god bilo, u čitateljskom smislu ništa nije ravno tome, nijedna literatura nema trenutačno veći čitateljski prioritet. (...) I gdje god da gurnuli prst, ulazite u tu, jednu te istu, veliku doku-fikciju, u tu fascinantnu literarnu kuću.
Dragan Jurak, Moderna vremena
... Knausgårdova magija sastoji [se] u hipnotičkom zanosu u koji baca čitatelja, u užitku koji proizlazi iz ljepote teksta, iz prizora, atmosfere i mirisa, iz drame čovjekova života u čijoj strahotnosti i banalnosti postoji nešto duboko utješno.
Miljenko Jergović, Jutarnji list
Nakon što sam pročitao petu knjigu, mogu se opustiti. Više ne sumnjam. U cijelosti drži vodu. Jedino što zadnji tom utvrđuje jest da je riječ o kapitalnom djelu u poslijeratnoj povijesti norveškoga romana ili da imamo posla s romanom jedinstvenim u svijetu u prvome desetljeću 21. stoljeća.
Trond Haugen, Dagsavisen
Karizma ovih knjiga, kombinacija kritičkih pohvala, tržišnog uspjeha i neobične briljatnosti njihove forme učinila je bivanje hipnotiziranim opširnim opisima običnoga norveškog života svojevrsnom kulturološkom obvezom… Moja borba, peta knjiga toliko je gusta detaljima da se većina mora zaboraviti. A gube se na sličan način kako gubimo naše dane i naše sate, samo da bi se naglo vratili u trenucima prisjećanja. Knausgård nas je darovao kompletom romana koji oblikom i teksturom odgovaraju našim prošlostima… bolje od ijednog romana koji sam pročitao…
The Financial Times
