Knjiga drvo
Patnje mladoga werthera

Patnje mladoga Werthera

Web cijena: 12,60 €

Patnje mladoga Werthera (1774.) učinit će Goethea najslavnijim i najpoznatijim njemačkim autorom, prvim njemačkim piscem modernoga doba koji postiže svjetsko značenje. Svestrani odjek ovoga romana, odjek i odjeci u raznim zemljama i društvenim podnebljima, svjedoče da je Goethe izrazio ono što su mnogi i premnogi osjećali. Patnje nisu samo zbog nesretne ljubavi prema idealiziranoj Lotti, on u društvenom okruženju u kojem živi ne može pronaći neku svrhu i cilj. Poslove odbija, čast i novac ništa mu ne znače, dok za njega ljubav predstavlja jedan iskren i čist osjećaj pa mu ona i postaje opsesijom. Ljubav mu je bila slamka spasa, ideal za koji se isplatilo živjeti pa se prepušta nekontroliranoj osjećajnosti, lišenoj svakoga razuma, što ga naposljetku tjera u smrt.

O proizvodu

Izdanje: 2026.
Format: 14 x 20 cm
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 168
ISBN: 9789537680732
Izdavač: Lektira d.o.o.
Prevoditelj: Ivo Hergešić

Upoznaj autora

njemački književnik i mislilac (Frankfurt na Majni, 28. VIII. 1749 – Weimar, 22. III. 1832). Podrijetlom iz ugledne obitelji; u njemu se rano probudilo zanimanje za književnost, slikarstvo i kazalište. Pravo je studirao u Leipzigu i Strassburgu. U Frankfurtu je radio kao odvjetnik. Prihvativši 1775. poziv vojvode Karla Augusta da se nastani u Weimaru, ubrzo je postao tajni savjetnik te upravljao financijama i javnim službama. Povremeno se intenzivno bavio znanstvenim studijama (botanika, anatomija i osteologija). Već od ranih 1770-ih družio se s J. G. Herderom, koji je u početku bio njegov duhovni mentor. God. 1786. potajno je otputovao iz Weimara u Italiju. Ondje je stekao nov uvid u umjetnost antike i novijega doba, oslobodio se kao čovjek i pjesnik, vrativši se, kritički, nekim klasicističkim načelima. U Weimar se vratio 1788., a od 1791. vodio je novo dvorsko kazalište. God. 1792. objavio je u Leipzigu prvo izdanje svojih Spisa (Schriften, do 1800). Dolazio je u dodir s mnogim uglednicima onoga doba, a od osobite je važnosti njegovo poznanstvo s F. Schillerom i suradnja u njegovim časopisima (Die Horen, Musenalmanach); Schillerova ga je smrt 1805. teško pogodila. God. 1808. želio ga je vidjeti i Napoleon, kojemu se Goethe divio kao »demokratskomu geniju« i izrazu »demonskoga u povijesti«. Od 1816. Goethe se sve više posvećivao znanosti. God. 1823. u njegovu je službu kao tajnik stupio J. P. Eckermann, autor glasovitih Razgovora s Goetheom u posljednjim godinama njegova života (Gespräche mit Goethe in den letzten Jahren seines Lebens, 1823–32). Posljednje godine života Goethe je proveo na dovršenju Fausta, na kojem je radio gotovo šest desetljeća. – Goetheov opus zahvaća gotovo sve književne rodove i nekoliko znanstvenih područja. Uzori su i utjecaji mnogobrojni, obuhvaćaju djela svjetske klasike (Homera, Shakespearea, Bibliju), književnost rokokoa, pučko pjesništvo različitih naroda i njemačke autore (Wielanda, Herdera, Schillera), zatim široko područje povijesti, teorije umjetnosti i prirodnih znanosti.