Tekst koji je pred nama govori nam da su sva podcjenjivanja, negiranja, nepoštovanja i diskvalifikacije psihodramske terapijske metode nepravedni i ukazuju na nepoznavanje metode. U uvodu knjige autor nam nudi opću definiciju psihodrame kao „psihoterapijske metode koja kao osnovno sredstvo terapijskog postupka upotrebljava scenske tehnike, odnosno dramsku igru“. Preko psihodramskih tehnika, kao što su igranje i zamjena uloga, princip zrcaljenja, dvojnik, projekcija budućnosti i solilokvij (unutarnji govor), prema iskustvima autora kao dugogodišnjeg psihodramskog terapeuta, kod pacijenata dolazi do značajnih promjena na području reduciranja i / ili prestanka simptoma, rasta i razvoja ličnosti, širenja kapaciteta ličnosti (opuštenost, veća kreativnost i razvoj autentičnosti) i kvalitete pacijentova života.
Pred nama je knjiga koju možemo mirne savjesti i bez pretjerivanja označiti udžbenikom psihodrame. Ovome treba dodati da je knjiga, kao udžbenik, vrlo zahtjevna i u tom smislu predstavlja široko i produbljeno znanje osnovnih elemenata i ishodišta relevantnih psihoterapijskih metoda. Za početnike je tekst zahtjevan, pa ipak čitanje knjige preporučujem također i njima kao i mnogim drugima koje zanima humanistička znanost. Tekst, naime, omogućuje, uz svu svoju zahtjevnost, osnovni pogled u to što je psihodrama i uklanja sve sumnje u vezi s tim.
Gorazd V. Mrevlje
