Našu opsesiju uspjehom teško je previdjeti. Neprestano se natječemo, rangiramo i mjerimo. Ipak, ta neumorna želja da budemo najbolji čini nas slijepima za nešto iznimno važno: potrebu da budemo ponizni pred životnim izazovima. Costica Bradatan pristupa temi neuspjeha kroz priče o četiri povijesne osobe koje su vodile utjecajne i smislene živote – marljivo se udvarajući neuspjehu. Njihove borbe pokazuju da suočavanje s ograničenjima može biti ne samo terapeutsko, već i transformativno.
U slavu neuspjeha istražuje nekoliko područja neuspjeha, od društvenih i političkih do duhovnih i bioloških. Započinje ispitivanjem prkosnih izbora francuske mistikinje Simone Weil, koja je, suosjećajući s izrabljivanim radnicima, prihvatila posao u tvornici, koji njezino krhko tijelo nije moglo podnijeti. Zatim se okrećemo Mahatmi Gandhiju, kojeg je kažnjavajuća potraga za čistoćom natjerala na još ekstremnija djela samoodricanja. Upoznajemo i samozvanog gubitnika E. M. Ciorana, koji je namjerno okrenuo leđa društvenoj prihvaćenosti, te Yukija Mishimu, plemenitim neuspjehom zaokupljenog Japanca, koji se okrenuo Seneki kako bi otkrio recept za dobar život.
Vješto rušeći granice između argumentacije i pripovijedanja, učenja i duhovne potrage, Bradatan zaključuje da, iako uspjeh najčešće sa sobom nosi kratkotrajnu sreću, naši nam neuspjesi mogu omogućiti promišljeniji i kvalitetniji život. Bez uspjeha se može, ali bez darova neuspjeha puno smo siromašniji.
