Nakon dugo godina odlučila sam napokon izaći iz svog autoimunog ormara u kojem sam se skrivala od života, jer me je bilo sram što sam slaba i trebam pomoć… Odlučila sam se u svom životu pojaviti svakoga dana bez obzira na to kako se osjećala. Odlučila sam živjeti i pričati svoju novu priču o pobjedi i uspjehu koji sam sanjala. I kad nitko nije vjerovao u mene, ja sam vjerovala i u sebe i u svoj put. To moje putovanje i predanost rezultirali su ozbiljnom promjenom, revolucijom i osobnom evolucijom – postala sam žena kakva sam oduvijek htjela biti: dosljedna, predana, neslomljiva i ranjiva. Kao breskva – mekana iznutra, a čvrsta izvana.
Počela sam vjerovati u to da je spasitelj kojeg tražim - žena u mom ogledalu. Hodala sam vatrenim poljima Mordora i preživjela. Sada stojim na drugoj strani i mogu podijeliti svoje iskustvo. Nije bilo lako, neću lagati, ali moguće je.