Željko Senković u knjizi Bog u granicama uzaludnosti poziva na promišljanje povijesnih, kulturoloških, psihološko-političkih i antropoloških aspekata koncepta božanskoga. Analizirajući nove smjernice na utabanim filozofskim stazama, autor u obzir uzima važnost klasičnih uvida o povezanosti božanskoga i ljudskoga te dolazi do spoznaje da nam je danas prijeko potrebna civilizirana blagost kojom ćemo se suprotstaviti hektičnosti i stalno rastućoj moći materijalnoga te vulgarizaciji svih aspekata života. Vjera vjernika i nevjera nevjernika pokazuju se fiktivnim razdjelnicama u mreži uzaludnosti, jer svi smo međusobno određeni dinamikom izmjenjivanja stvaralaštva i rezignacije, afirmacije i reaktivnosti, osmišljavanja i poništavanja, dok egzistiramo u ambisu slobode.
Senković je knjigu strukturirao u dvije cjeline – mekši, esejistički pristup prvog dijela upotpunjen je autorovim studijama o Kantu i kršćanskim temama – u kojima nudi mnoštvo opservacija o postraničnim i intrigantnim horizontima u suodnosu religijskog i društvenog područja te otvara mnoga pitanja: od međureligijskog dijaloga i antropološko-tehničkih horizonata do drevnih praksi askeze i mistike.
