Ono što Aaron najviše voli
njegova je najdraža razbibriga:
uživati na staroj ljuljačci u vrtu
dok čita se neka knjiga.
Od pisanja priča, da pitate njega,
nema ništa ljepše; to bolje je od svega.
Ovo je prekrasna priča o dječaku Aaronu koji odrasta u divnoj obitelji i obožava priče, a najviše od svega bi volio da jednoga dana i on piše svoje. No kad je riječ o čitanju slova, ona su za njega veliki problem, ponekad mu nalikuju na vijuge, ponekad su posve pomiješana, same črčkarije.
I iako se dječak silno trudi, ubrzo postane očito da mu čitanje predstavlja veći problem nego vršnjacima. Kada njegova učiteljica zatraži od učenika da napišu priču, Aaron ne može sročiti ni riječ. Siguran je da se njegov san o stvaranju priča neće ostvariti… sve dok ne dobije nadahnuće koje mu pomogne da otkrije kako pripovijedati na posve jedinstven, vlastiti način.
Aaronova disleksija daje nam do znanja što mu je, ali ne određuje tko je on. Svi imamo svoje supermoći i svoje poteškoće. To je ono što nas čini jedinstvenim, predivnim, snažnim i važnim u svijetu. Baš kao što je i Aaron.
Nagrađivani autorski tim Andrea Beaty i David Roberts, poznati hrvatskoj publici po slikovnicama Ada Vijugica, znanstvenica, Sofija Tvrdoglavica, buduća predsjednica te Rosie Zakovica, izumiteljica, ovoga su puta ispričali posebnu priču o snazi umjetnosti, pronalaženju vlastita izričaja i učenju pripovijedanja vlastite priče.
Cijelom ovom nadahnjujućom serijom slikovnica koje obilježavaju izvanredni glavni junaci inspirirani značajnim osobama iz svijeta znanosti, umjetnosti, povijesti ili pak stvarnog života autori su htjeli najmlađim čitateljima pokazati važnost vjere u sebe, u svoj rad, pa čak i onda kada zamišljeno ne ide onako kako su to očekivali, kako iz grešaka i neuspjeha mogu puno toga naučiti te kako ne trebaju robovati stereotipima ili pritiscima i očekivanjima drugih u odabiru zanimanja, strasti, hobija… Aaron Majstor, ilustrator nova je priča i nova inspiracija djeci, koja nosi sjajnu poruku, a ispripovijedana je uz puno ritma i rime u izvrsnom prijevodu Ozrena Doležala.
U ovoj slikovnici korišten je font koji je posebno osmišljen da olakša čitanje osobama s disleksijom. Christian Boer nizozemski je grafički dizajner koji je razvio taj font, a i sam je tijekom svog odrastanja iskusio slične probleme kao i glavni junak ove slikovnice. Font nazvan dyslexie Boer je osmislio još kao student na Utrecht Art Academy u Nizozemskoj, a prvi ga je put javnosti predstavio kao svoj završni rad. Ilustratoru Davidu Robertsu rad na ovoj slikovnici bio je veoma poseban jer se i on tijekom svog odrastanja mučio s čitanjem i pisanjem (i još uvijek se muči), no brzo je naučio kako se priče mogu čitati i pripovijedati crtežima.
