Roman Junaci Pavlove ulice klasično je (moglo bi se ustvrditi i kanonsko) djelo književnosti za djecu, jer je u svakom pogledu – narativnom, stilističkom, karakterološkom, psihološkom, pedagoškom... – gotovo pa besprijekorno! Divna je to priča o rivalstvu dviju družina dječaka, dviju malih vojski, koje se bore za svoj voljeni »grunt«, za svoj prostor za igru i u toj borbi izaći će na vidjelo njihova smjelost i strah, sposobnost i slabost; pritom će neki zadobiti rane, isplakati suze, pokazati kukavičluk i izdaju, ali i pokajanje te novo dokazivanje i junačku hrabrost.
Takva pripovjedna majstorija nije mogla proći nezapaženo, pa je netom nakon objavljivanja (1906.) naišla na nepodijeljeno odobravanje i prihvaćanje mlađih, ali i zrelijih čitatelja, jer gotovo svi smo se u djetinjstvu tako ili slično igrali i družili, prijateljevali i »ratovali«. Doba odrastanja vrijeme je svakovrsnih pustolovina, pa i »vojevanja«, svatko ih se prisjeća s nostalgijom i ljubavlju, a Ferenc Molnár uspio ih je opisati na tako dojmljiv način da je dirnuo srca i um svih (nedoraslih i poodraslih, sadašnjih i bivših) dječaka, ali i djevojčica. Iako je današnjim mlađim generacijama možda bliži neki moderniji elektronički, filmski ili književni junak, pa »gruntovske ratove« vode na računalu ili mobitelu, fascinacija stotinjak godina starim Junacima ne prestaje, tako da je to i danas jedan od rjeđih lektirnih naslova kojeg sa zadovoljstvom »guta« svaka nova generacija! Prelijepa knjiga!