Svijet kao volja i predodžba

Djelo Svijet kao volja i predodžba, objavljeno prvi put 1819. te dopunjeno 1844. i 1859., središnje je u Schopenhauerovu opusu te jedno od najvažnijih u povijesti filozofije. Napisano u dvama svescima, svojom arhitektonikom, kojom autor na sustavan način razmatra epistemološke, metafizičke, estetičke i etičke aspekte života i filozofiranja, spada među najvažnije filozofske sisteme. Pod najvećim utjecajem Platonove i Kantove filozofije, prvi je koji zapadnu filozofiju obogaćuje indijskim vrelima te, najavljujući zalaz spekulativnosti klasičnoga njemačkog idealizma, nagovješćuje životnost rane filozofije egzistencije, čime razum ustupa mjesto volji, a idealizam patnji, anksioznosti i sveopćem pesimizmu, za koji mu je ime, premda bez njegove namjere, postalo sinonimom. Djelo je postalo "prekretnicom moderne" utječući ne samo na razvoj filozofske misli već i na formiranje osobita umjetničkog senzibiliteta kojim je obilježen europski fin de siecle. U četirima knjigama ovoga prvog sveska Schopenhauer donosi temeljne uvide u podijeljenost svijeta na volju i predodžbu, a u Dodatku polemizira s gotovo svim aspektima Kantove filozofije.