Haiku: Classic Japanese Short Poems (Chinese Bound)

Kobayashi Issa (1763-1827), along with Basho and Buson, is considered one of the three greatest haiku poets of Japan.

Masaoka Shiki [šiki] (pravo ime Masaoka Tsunenori), japanski pjesnik i književni kritičar (Matsuyama, 14. X. 1867 – Tokyo, 19. IX. 1902). Od 1883. studirao je u Tokyju; od 1892. posvetio se književnosti. Pisao je i obnovio pjesničke vrste haiku i tanku (Haigai-taigai, 1897) te osnovao utjecajni haiku časopis Kukavica (Hototogisu, 1897). Mnogobrojnim je člancima poticao obnovu pjesničkoga duha iz japanske pjesničke antologije Manyōshū (759). Težio je prirodnosti i objektivnosti, a svoju je poetiku realizma izrazio pojmom shasei (skica iz života ili nacrt iz prirode). Isticao je važnost slobode izraza i sadržaja haikua te potrebu proučavanja njegove povijesti. Razbolio se od tuberkuloze pa je od 1898. bio vezan uz krevet. U mješavini proze, haikua i tanke s pridodanim crtežima pisao je dnevnike Kap tinte (Bokuju itteki, 1901), Bolesnički krevet od šest stopa (Byōshō rokushaku, 1902), Bilješke čovjeka koji se odmara (Gyōga manroku, 1902), u kojima je često opisivao svoje stanje, ali bez samosažaljenja. Njegova su sabrana djela (Shiki zenshū) objavljena 1924–26.

Yosa [josa] Buson (pravo ime Taniguchi Buson), japanski pjesnik i slikar (Kema, 1716 – Kyoto, 1784). Usavršio je haiku skicu, tj. haiku praćen crtežima (haiga) kao granu japanske slikovne umjetnosti. Njegovo se pjesništvo bavi osobnim osjećajima i djeluje moderno te srodno zapadnoj poeziji; u pjesmama nalik na impresionistička platna osobito se ističe jezična uporaba jasnih i živih boja. Pjesnik je nostalgije kojemu pjesme predstavljaju svijet svjetlosti, bijeg od grube stvarnosti, čulne su, pune vizualnih detalja, s osjećajem prolaznosti vremena i ljubavi prema ljepoti. Svojemu učitelju haikua posvetio je elegiju Žal za Hokujom Rōsenom (Hokuju Rōsen o itamu, 1745), u kojoj se prvi put u njega nagovješćuje moderan slobodni stih. Na Busona je znatno djelovalo kinesko pjesništvo.