Nakon što je proputovao većinu zabačenih dijelova svijeta u vrijeme prije njihova doticaja s civilizacijom, istraživač Tibor Sekelj (1912. – 1988.), na kraju šestog desetljeća života, otišao je u posljednji djelić svijeta na kojem još nije bio – u Papuu Novu Gvineju. Ta donedavno još neistražena, misteriozna zemlja, sa svojih 750 domorodačkih jezika, početkom 1970-ih upravo je izlazila iz kamenog doba – u doba avijacije, računala, političke neovisnosti...
Sekeljevo znalačko upoznavanje s urođeničkim plemenima i mnogim značajnim ljudima i predjelima Papue na skliskim raskrižjima prošlosti i budućnosti, nosi prepoznatljiv pečat njegove svestrane osobnosti. Kao iskusan putnik, novinar, etnograf, muzeolog i esperantist, zainteresiran prije svega za razumijevanje među narodima, Sekelj u Papuanskom dnevniku, osim uzbudljive pustolovine, u kojoj je jedva izbjegao postati žrtvom kanibalizma, pruža obilje zanimljive dokumentarne građe koja ovaj daleki i malo poznat djelić svijeta s lakoćom približava čitatelju.
