Biblioteka Philosophia urednika akademika Igora Mikecina u svojem programu ima zadaću objavljivanje hrvatskih prijevoda klasičnih filozofijskih djela. U prvome kolu objavljeni su prijevodi temeljnih djela klasične njemačke filozofije:
- F. W. J. Schelling, Ideja za filozofiju prirode kao uvod u studij te znanosti (s njemačkoga preveo dr. sc. Kristijan Gradečak)
- F. W. J. Schelling, Bruno ili o božanskom i prirodnom principu stvari. Razgovor (s njemačkoga preveo dr. sc. Berislav Podrug) i
- Kant, Prolegomena za svaku buduću metafiziku koja će moći nastupiti kao znanost (s njemačkoga preveo izv. prof. dr. sc. Ljudevit Fran Ježić).
Ni jedno od dvaju navedenih Schellingovih djela dosad nije bilo prevedeno na hrvatski jezik. Sva tri prijevoda popraćena su stručnim napomenama koje su prevedene iz navedenih kritičkih izdanja izvornoga teksta, a napisali su ih ugledni istraživači Schellingove filozofije i priređivači njemačkih izdanja Manfred Durman, Patrick Leistner i Konstantin Pollok. Te napomene uvelike pridonose razumijevanju veoma zahtjevnih Schellingovih tekstova. Povrh toga, prijevodi su popraćeni predgovorima i prevoditeljskim stručnim napomenama koje znatno pridonose razumijevanju zahtjevnih filozofijskih djela. Za potrebe završnih napomena i predgovora pored navedene građe korištena su dodatna izdanja teksta te također znanstvena sekundarna literatura, u prvome redu komentari odnosno interpretacije dotičnoga djela. Ideje za filozofiju prirode iz 1797. godine prvo je i jedno od glavnih djela Schellingove filozofije prirode, koje označava njegovo potpuno osamostaljenje od Fichteove transcendentalne filozofije. Time ovo djelo, zajedno s godinu dana kasnije objavljenim djelom O duši svijeta (1798.), čini odlučujući korak prema razvoju Schellingove filozofije identiteta.
Prikaz prirodofilozofijskog dijela sustava koji je iznesen u ovome djelu u Prvoj knjizi obrađuje određena otkrića, izume i teorije tadašnjih prirodnih znanosti. U području kemije to su osobito teorije o procesu izgaranja, o prirodi topline i svjetlosti, o sastavu zraka i vode, o elektricitetu i magnetizmu. Druga knjiga sadržava uvodnu raspravu o bitstvu materije, koja polazi od opreke između dinamičkog (Kant) i atomističkog (Lesage) modela. Nadovezujući se na Kanta, Schelling nastoji pokazati kako osnovne snage atrakcije i repulzije konstruiraju materiju u njenim pojavnim formama, a te snage opet izvodi iz osnovnih uvjeta zrenja. Nadovezujući se na prikaz osnova opće dinamike, Schelling završava tematizirajući principe kemije, čiji su predmet svojstva materije, kao i njen položaj u dinamičkom shvaćanju prirodne znanosti. Kao svojevrstan uvod u studij filozofije prirode Ideje izlažu dotadašnje najnovije i najznačajnije rezultate prirodnih istraživanja, koje Schelling povezuje u jedinstvenu cjelinu te tako utemeljuje prirodnu znanost u filozofiji prirode ili spekulativnoj fizici. Potaknut snažnim napretkom pojedinačnih prirodnih znanosti, osobito fizike, kemije, biologije i medicine, Schelling nastoji prevladati newtonovski mehanicizam u modernoj prirodnoj znanosti.
Drugo izdanje Ideja, koje je uslijedilo 1803. godine, Schelling je dopunio opsežnim dodatcima uz svako pojedino poglavlje prvoga izdanja, koji sadrže filozofijske osvrte na onodobna prirodoznanstvena istraživanja. Prijevod Schellingovih Ideja za filozofiju prirode sačinjen je po najvišim standardima i prema najboljem kritičkom izdanju drugoga izdanja toga djela: F. W. J. Schelling, Historisch-kritische Ausgabe, Reihe I: Werke, Bd. I,13: Ideen zu einer Philosophie der Natur (1803), hrsg. im Auftrag der Schelling-Kommission der Bayerischen Akademie der Wissenschaften von Manfred Durner und Patrick Leistner, Frommann-Holzboog, Stuttgart-Bad Cannstatt, 2017. U prijevod je iz izvornika preuzet predgovor njemačkoga urednika Manfreda Durnera, kao i njegove završne stručne napomene.
