Pomnim istraživanjem i objavom novih, dosad nepoznatih dokumenata Meyeru uspijeva prikazati razvoj Arendtina mišljenja i njezin osobni razvoj, kao i izvore zabluda i reakcije na zablude koje su se svjedokinji svoga vremena i publicistkinji dogodile tijekom života i rada. Meyerova biografija Hanne Arendt baca novo svjetlo na fascinaciju i kritiku koje su njezina ličnost i njezina djela izazivali tijekom njezina života, a i nakon smrti, objašnjavajući fenomen zvan „Hannah Arendt" i onima koji je žele upoznati i onima koji o njoj i njezinu opusu već znaju mnogo. Autorov pristup bitno se razlikuje od dosadašnjih istraživanja: on u knjizi koristi nepoznate arhivske materijale i druge dosad zanemarene dokumente kako bi Hannu Arendt prikazao u njezinu vremenu.
Biografija se usredotočuje na dva razdoblja njezina života: na godine provedene u Parizu nakon bijega iz nacističke Njemačke i na godine u Sjedinjenim Američkim Državama – gdje ostaje do kraja života – sve do objavljivanja Izvora totalitarizma 1951. – epohalnog djela koje se bavi nastankom antisemitizma i imperijalizma te analizom mehanizama totalitarnih režima, poput nacizma u Njemačkoj i staljinizma u Sovjetskom Savezu. Meyerov pristup donosi drukčiji pogled na Arendtino revolucionarno mišljenje. Ova je biografija ishodišna točka za nužno novo vrednovanje Arendtina života i djela.
