Igra staklenim perlama često se tumači kao tvorevina u tradiciji književnih utopija i njemačkoga razvojnog romana. To djelo, međutim, nije u potpunosti ni jedno ni drugo. Entwicklungs-roman, od Goetheova Wilhelma Meistera do Mannove Čarobne igre, usredotočuje se na životna iskustva lika koji je osmišljen u duhu individualizma.
Njegova je biografska putanja zamišljena tako da dodiruje što šire područje ljudske empirije: društvene, erotičke, znansvtvene, umjetničke. Životopis Hesseova junaka Josefa Knechta, međutim, temelji se na razmjerno uskom izboru iz zaliha iskustva. Umjesto raznolikosti u uspjesima, sukobima, dvojbama i razrješenjima ovdje uvelike vlada miran životni tok, usmjeren ispočetka na dokučiv cilj. Stoga Hesseovo djelo zanemaruje živost zbivanja (koja se i u mnogim modernim romanima pojavljuje kao relikt tradicionalnog oblika intrige) u korist tekstualnog ustroja koji opisima i razgovorima pridodaje obilje esejističkih razmatranja. Igra je lirski spomenik čovjeku koji misli i živi u kategorijama igre, a ne u kategorijama suvremenog komercijaliziranog svijeta.
