Klelija je sasvim obična djevojka, koja uživa čitati, šetati se gradom, upoznavati nove stvari, družiti se i veseli se svemu novome. No ona živi u jednom neobičnom svijetu, svijetu u kojemu je sve određeno i propisano i koji je odlučio jednom zauvijek obračunati se s bolestima, neizvjesnostima, prljavštinom, nesigurnošću, nesrećom, neimaštinom i nezadovoljstvom. Isprva sve to zvuči odlično pa i poželjno. No to je samo lice iza kojega se krije jedno puno mračnije naličje.
Jasminka Tihi-Stepanić nakon „stvarnosnih” društvenih i društvenokritičkih romana za mlade ovaj se put otputila u budućnost i napisala prvu pravu hrvatsku distopiju za mlade, roman Dan kada sam ubrala cvijet. Autorica romana nadahnuto, osjećajno i stilski vješto vodi dijalog s različitim klasicima (antiutopijske) književnosti, kojima odaje hommage među ostalim i imenima likova, autorima poput Orwella, Huxleyja, Atwood, Bradburyja, no i s brojnim drugim autorima širokoga spektra žanrovskih i stilskih orijentacija poput Šenoe, Ujevića, Fenimorea Coopera, Karla Maya, Zafóna itd.
