Oluja za žive i mrtve je najnovija posthumna zbirka pjesama Charlesa Bukowskoga (1920 − 1994), legendarnog američkog pjesnika i prozaika, koji, evo, i dvadesetak godina nakon svoje smrti ostaje podjednako plodan, intrigantan i čitan. I to ponajprije zahvaljujući svojoj golemoj radnoj energiji kojom je za života praktički svakodnevno ispisivao svoj egzistencijalni poetski dnevnik, koji se u konačnici može iščitati kao velika oda slobodi ljudskoga duha.
Oluja za žive i mrtve po mnogočemu je posebna knjiga. Nakon mnogo godina, ona napokon na svjetlo dana iznosi krajnje rijedak i dosad neviđen pjesnički materijal koji je stjecajem okolnosti ostao rasut među odavno ugašenim i raritetnim „podzemnim“ časopisima i publikacijama, kao i među pamfletskim izdanjima i privatnim zbirkama. Dugogodišnjim istraživačkim radom na jednom mjestu ga je okupio urednik Abel Debritto, skrećući nam tako još jednom pažnju na neponovljivi, vitalni i razbarušeni pjesnički genij Charlesa Bukowskoga, koji čak i u svojim najtvrdokornijim i najhilaričnijim izdanjima i pored najbolje volje ne uspijeva iznevjeriti svoju duboko usađenu humanu i empatičnu komponentu.
