»Nikad nitko nije na filmsko platno uspio prenijeti Draculu tako dobro kako ga je Bram Stoker napisao«, kazao je Christopher Lee, ikona filmskoga horora. I bio je u pravu! Iako »prastar« i »prestar« i, nažalost, uvelike podcijenjen i nepravično banaliziran, roman Dracula nadmašuje sve što je u tom književnom (i filmskom) subžanru napisano (ili snimljeno), te lakoćom mete svu noviju emo i inu konkurenciju! Čitatelju koji duže nije virnuo u izloge knjižara može se, možda, učiniti da je tradicija pisanja ovakve vrste proze nemoderna i da današnjem knjigoljupcu ne može biti zanimljiva, ali već pri površnom pregledu ljestvice prodavanosti i popularnosti objavljenih književnih djela zamijetit će upravo suprotno: na samom vrhu su iznimno popularni »vampirološki« romani s romantičnim krvopijama, prodavani u desecima milijuna primjeraka, no koji kvalitetom ipak daleko zaostaju za Stokerovim klasikom!
Ono što je Draculu izdiglo ponad te novije šminkerske i starije gotičke konkurencije jest visoka literarna razina, majstorsko vođenje radnje, kao i nemjerljivi trag i utjecaj na sveukupnu popularnu kulturu. Dodatnu dojmljivost pruža, i s današnjeg gledišta kreativno, izlaganje radnje: knjiga je, naime, pisana u epistolarnoj formi, kao zbirka dnevničkih zapisa, brzojava, pisama, bilježaka iz brodskih dnevnika, te izrezaka iz novina, a što sve pridonosi realističkome dojmu ove fantastične pripovijesti. Stoker je nenadmašno suprotstavio, rekli bismo, »sapuničke« simbole unutar kasnoga viktorijanskog društva: nasuprot krvožednom grofu postavlja građansku obitelj; Dracula predstavlja mahnitu i bolnu strast, ovi dražesne emocije i razboritost; »Nemrtvi« tjelesno i erotsko, »smrtni« potisnutu i produhovljenu ljubav. A tu je, naravno, i vrsni »vođa oporbe«, liječnik i profesor Abraham van Helsing, zakleti neprijatelj štrigona iliti vukodlaka svih vrsta, superman 19. stoljeća uveden u ekipu pravednika kako bi se snage znanosti i razuma lakše suprotstavile krvi žednim zlodusima i zlotvorima.
Vampirski mit, valjda star koliko i čovječanstvo, očito je vrlo inspirativan jer je na tu temu napisano i narisano bezbroj knjiga i stripova, te snimljeno nebrojeno mnogo glazbe i filmova. Dracula je »glavna zvijezda« u preko stotinu filmskih adaptacija, pa i danas, više od stoljeća nakon što je roman napisan, na temelju percepcije toga lika i djela kod čitatelja, slušatelja i gledatelja, možemo slobodno ustvrditi kako Vlad i dalje vlada i da je dandanas općesvjetski sinonim strave i užasa. Sličan fenomen je i roman, ne bez razloga jedan od najpopularnijih svih vremena, koji je, uza sve rečeno, tako tečno i sočno napisan da se ne ispušta iz ruku!
Ovo je ultimativna »nemrtva« kvaliteta potvrđena kroz tri stoljeća!