Knjiga Lovac u žitu američkoga pisca J. D. Salingera (1919. – 2010.), prvi put objavljena 1951., roman je o buntovnoj mladosti, licemjerju svijeta odraslih i egzistencijalnoj strepnji poslijeratnoga društva. „Ljudi uvijek misle da govore apsolutnu istinu. Meni je to potpuno svejedno, osim što mi ponekad ide na živce kad me počnu upozoravati da se moram ponašati kako i dolikuje mom uzrastu. Ponekad se ponašam kao da sam mnogo stariji nego što jesam, zaista, ali to ljudi nikad ne primjećuju. Ljudi nikad ništa ne primjećuju.”
Bliži se Božić, a šesnaestogodišnji Holden Caulfield upravo je po tko zna koji put izbačen iz škole. Odluči pobjeći prije dolaska roditelja i otputi se u rodni New York, lutajući po ulicama i parkovima, tražeći utjehu u usputnim susretima. Grad je i predivan i užasan u svome samotnom neonskom blještavilu, potičući u Holdenu pomiješane osjećaje punine i praznine, ispunjenosti i besmisla, ushićenosti i potištenosti. Mladić se gradom kreće poput sablasti, razmišljajući o svome mrtvom bratu, mlađoj sestri, obitelji i prijateljima, pokušavajući se pomiriti sa sobom i izmiriti sebe s drugima.
Lovac u žitu je svevremeni roman o odrastanju i elegija o otuđenju mladih ljudi i njihovim dubokim potrebama da ih se razumije i prihvati, ali je i nostalgična priča o svim našim tugama za izgubljenom prošlošću i osjećaju gubitka dok za sobom ostavljamo svoja djetinjstva.