Kada se koncem 2009. godine u središnjem kartuzijanskom samostanu kod Grenoblea susretnu povjesničar umjetnosti, veliki poznavatelj djela Hieronymusa Boscha Ivan Radić i monah Bernard, najveći restaurator tog renesansnoga umjetnika, i ne slute da ih osim umjetnosti vežu zajednička domovina i jedina pobuna u jednoj SS diviziji, ona iz jeseni 1943. u francuskom mjestu Villefranche. Ivanu Radiću tamo su poginuli djed i njegov brat, a monah, tada mladić, jedan od rijetkih preživjelih pobunjenika, bio je sudionik te pobune nakon što je u Zagrebu prisilno unovačen u 13. SS Handžar diviziju sastavljenu od Hrvata i Bosanaca.
Ivan Radić kao dječak slučajno je upoznao slavnog slikara Ivu Šebalja kada je iz rodnoga Osijeka pratio teško bolesnoga oca na liječenje u Zagreb. Tada nije ni slutio da će povijest umjetnosti biti njegova životna preokupacija, ni da će mu mladost kao i mnogim vršnjacima prekinuti rat, u koji će se dobrovoljno javiti, ni da će rock-koncerte i studij zamijeniti životom na fronti, no ni da će zahvaljujući ljubavi i vlastitoj snazi prebroditi sve nepravde koje će ga dočekati po povratku u civilni život.
Roman Pavić kroz dvije narativne linije, kroz dvije sudbine pripovijeda o “običnim ljudima” koji se u velikim povijesnim zbivanjima uspijevaju izboriti za sebe i svoje zahvaljujući upornosti, hrabrosti, znanju, želji i ljubavi. Villefranche Romana Pavića roman je o sudbinama ljudi koji slijede svoje snove bez obzira na prepreke, o onima koji se ne boje ići protiv struje, o najboljima u svojim zanimanjima.
