Mistična poema Jezik ptica nastala u 12. stoljeću na području današnjeg sjeveroistočnog Irana, jedno je od najznačajnijih djela perzijske i sufijske literature i svakako pripada svjetskoj književnoj baštini. Alegorija pisana u dvostihu govori o svim pticama svijeta koje predvodi kruničarka, najmudrija od njih, na putu do Simurga, njihovog kralja. Priča je to o požudnoj duši koja traži izgovore da izbjegne pokajanje i put ka istini, ali i o ustrajnosti kojom se stiže do prosvjetljenja: tek trideset ptica stiže do Simurga (si murg na perzijskom znači trideset), gdje shvate da je ono za čim su tragale bilo oduvijek u njima samima.
U nadahnutom prijevodu Sande Hržić, koje je uz svesrdnu pomoć Darka Rundeka nastajalo godinama, Jezik ptica je i danas važan i izvanvremenski tekst koji nas pretvara u suvremene derviše, a naše duše dira jednako kao i srednjovjekovne tragatelje za Bogom.
