Andriana Škunca rođena je 9. ožujka 1944. u Bjelovaru, ali je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je provela djetinjstvo, a i danas živi veći dio godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je Jugoslavistiku i Komparativnu književnost. Objavila je deset knjiga pjesama. Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike. Knjiga Novaljski svjetlopis (1999.), s pedeset autoričinih fotografija, prevedena je na njemački: Lichtschrift von Novalja, (preveo Matthias Jacob), Daedalus Verlag, 2008., Münster, Njemačka, i češki: Zvon ve studeni / Novaljsky’ svêtlopis, (preveo Dušan Karpatsky), Fori Prague, Prag, 2009. Izabrane pjesme Le temps a basculé / Vrijeme se zanjihalo, (prijevod na francuski Martina Kramer), objavljene su u ediciji Domaine croate / Poésie, nakladnika L’Ollave, Rustrel, Francuska, 2021. Sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem sastavila je antologiju hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992. O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu napisala je monografiju opremljenu vlastitim fotografijama Biblijski vrt / Sveta zemlja lunjskih maslina, Novalja, 2013., te knjigu poetskih eseja, putopisno-dnevničkih zapisa opremljenu vlastitim fotografijama Hodopis rubovima otoka, Ogranak Matice hrvatske, Novalja, 2013. 347
Nagrade:
Nagrada Društva hrvatskih književnika Tin Ujević za najbolju zbirku pjesama – zbirka Novaljski svjetlopis s pedeset autoričinih crno-bijelih fotografija, 1999.
Nagrada Vladimir Nazor za zbirku izabranih pjesama Predivo sve užih dana, 2003.
Nagrada HAZU za zbirku izabranih pjesama Predivo sve užih dana, 2003.
Nagrada Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus, 2006.
Nagrada Grada Novalje za životno djelo, 2016.
Nagrada Visoka žuta žita, Drenovci, 2018.
Nagrada Kvirin za životno djelo, 2020.
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, 2020.
Osim poezije piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima, a tijekom posljednja dva desetljeća posebno je zapažena kao umjetnička fotografkinja. Njezin fotografski opus nadahnut je otočnim hodopisima. Tijekom višegodišnjih pješačenja krajolicima Novalje i otoka Paga zabilježila je mnoge “neponovljive” ambijente i ugođaje. Srođena s otokom, pjesnikinja nalazi trajnu inspiraciju u skrovitim i napuštenim mjestima u kojima je pohranjena energija otočnih žitelja, tragovi svakodnevnice i baštine. U posljednjih dvadeset godina intenzivno se bavi fotografijom. Održala je niz samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Češkoj. Fotografije su joj u više navrata prikazivane na HTV-u u emisiji Fotografija u Hrvatskoj. Petar Krelja snimio je 2005. dokumentarni film u produkciji HTV-a Andriana, u kojem je kroz stihove predstavlja i kao vrsnu fotografkinju. Živi i radi u Zagrebu i Novalji.
