Traganje za samim sobom

Roman Traganje za samim sobom u ono je doba izazvao svojevrsnu senzaciju. Jugoslavija je bila komunistička država, što će reći da sekularne i sakralne vlasti nisu ni približno prakticirale takvu idilu kao danas, pa je roman o sjemeništarcu koji piše pjesme i koji zov svećenstva postupno zamjenjuje zovom tijela odjeknuo kao bomba. S obzirom na spomenute pojedinosti Traganje za samim sobom može se čitati kao svojevrsni bildungsroman. (…) Radnja romana zbiva se u Ljubljani, Zagrebu, Eichstättu, Münchenu, onda opet u Zagrebu i Münchenu te na koncu u Beogradu, s pretpostavkom da će se glavni junak ili piščev alter ego poslije svega vratiti na početnu točku u zavičajni Hum na Sutli. Osim kao bildungsroman Traganje za samim sobom može se čitati kao autobiografija, putopis i dnevnik s interpoliranim narativnim sekvencama, u kojima posebnu funkciju ima velik broj literarnih, pjesničkih i filozofskih imena. (…)

Rekapitulirajući sudbinu pjesnika koji je nakanio biti svećenik, i sjemeništarca koji je prošao put od Krista do Jude, Bagola se dotiče Hrvatskog proljeća, političkih emigranata, antagonizma između dva susjedska naroda, beogradske grupe Mediala i mnogočega drugoga što je bilo karakteristično za eru komunističke Jugoslavije i što je kanaliziralo egzistencijalnu putanju njegova proskribiranog i na neki način isto tako privilegiranog junaka.

– Zdravko Zima