Vanja Kovačević svom psihijatru priča kako je na svoj devetnaesti rođendan poslan u rat. Samo dan prije u riječkom je klubu Palach ispijao pivo i mahao DJ-u da pusti Sisters of Mercy, a sada, dvadeset pet godina poslije, mora objasniti zašto je sebi učinio nešto nezamislivo.
Pacijent iz sobe 19 u svom će monologu pred psihijatrom progovoriti o ključnim točkama svog djetinjstva, odrastanja, ratovanja, očinstva, preživljavanja i ubijanja. U kontrastu između zastrašujućih ispovijedi Vanje vojnika i nježnih sjećanja Vanje iz vremena prije rata cijeli je svemir oduzetih mogućnosti, cijeli vremeplov potencijalnog života koji mu je uskraćen. Ta fantomska bol oduzete mladosti u literarnoj interpretaciji Zorana Žmirića spada među najpotresnije stranice suvremene hrvatske književnosti.
Jedina preživjela veza između prijašnjeg života Vanje Kovačevića i onoga nakon ratnih strahota jest njegov omiljeni bend – Sisters of Mercy – čije mu pjesme služe i kao anestezija i kao dokaz da negdje u njemu još živi onaj mladić kojemu su na devetnaesti rođendan gurnuli pušku u ruke i poslali ga na ratište.
Kraj monologa pred psihijatrom – koji možda baš i nije psihijatar, nego jedina moguća adresa Vanjine ispovijedi – dokazuje da je Zoran Žmirić majstor neočekivanih romanesknih obrata i istančane psihološke karakterizacije. Pacijent iz sobe 19 jedna je od najvažnijih knjiga o utjecaju rata na pojedinca jer zadire duboko u istinu koju nije lako podnijeti.
