U novoj knjizi, svojevrsnom pandanu romana Tko je ubio mog oca, Édouard Louis pripovijeda o životnoj preobrazbi svoje majke, žene koja je uspjela pobjeći iz začarana kruga siromaštva i nasilja čije užase Louis opisuje i u svome slavljenom prvijencu Raskrstimo s Eddyjem. Ova posveta majci dirljivo je pismo pomirenja i ujedno snažna priča o borbi jedne žene za dostojanstven život bez muškog nasilja i o pokušaju izlaska iz rodno i klasno uvjetovane opresije.
Velik dio svoga života moja se majka borila sa siromaštvom i muškim nasiljem. Dok sam je gledao kao dijete, mislio sam da je njezin život zauvijek predodređen: selo, bijeda, toksična prisutnost moga oca. U svojim tridesetima bila je poput sjenke, a ja sam sanjao o tome da je zamijenim, da imam drugu mamu, nasmijanu i veselu. Pobjegao sam od nje i od cijele obitelji na studij u Pariz. Između nas šutnja se produbila. Nisam je više poznavao. No jednoga dana, na njezin četrdeset peti rođendan, nazvala me je i rekla mi: „Gotovo je. Učinila sam to.“ Napustila je mog oca. Otišla je od njega i našla posao. Preselila se u veliki grad, počela se šminkati i putovati. Kad sam je vidio u Parizu, nisam mogao vjerovati da je to moja majka koju poznajem iz djetinjstva. Smijala se, zbijala šale, ispričala mi čak da je upoznala Catherine Deneuve. Ovo je priča o njezinu oslobođenju. O ženskom oslobođenju.
Édouard Louis
