Kako preživjeti vlastito djetinjstvo?
Dječji je svijet pun suprotnosti; istovremenog užasa i ushita, ranjivosti i prkosa, nevinosti i okrutnosti. Dječji je svijet nerijetko nalik na postapokaliptično igralište na kojem nema pravila, osim onoga da se – ostane živ.
Obitelj, koja bi trebala biti prostor sigurnosti i povjerenja, ponekad je mjesto gdje nam se zadaje najviše udaraca. Škola i susjedstvo često postanu poprišta užasavajućeg vršnjačkog nasilja. Prepušteni sami sebi, djevojčice i dječaci tada će, kao u pričama Luce Kozine, početi stvarnost promatrati kao kazališnu predstavu, postati žrtve ili nasilnici, upadati u nezdrave odnose, maloljetničke trudnoće, depresiju.