Prvi korak: otvorite je.
Sve što vas nakon toga čeka u Šaptanju bankomatima Ivana Jozića i Vide Meić sasvim je osobito iskustvo.
Igra je lijepa i, zapravo, vrlo jednostavna: dvoje nagrađivanih autora – pisac i likovna umjetnica – stvorili su knjigu u kojoj dijalog vode formom i formatima, karakterom i temperamentom, jezikom i umjetničkim rukopisom. Svaka u nju uvrštena ilustracija i priča osnažuje sljedeću. Svaka razigrava, podbada, nasmijava, gane, vodi do drugih nježnosti.
Lirizam Jozićevih mikropriča, ljubavni i životni itinerari njegovih junaka zrcale se tajanstveno u atlasu mrlja, nizu zemljovida kojima Vida Meić naznačuje put do malih blaga posijanih u ovoj zbirci. Život je u detalju, kao da kažu. Nikad pokazati, nikada ne ispisati sve.
Okrećući leđa grandioznosti i sveobuhvatnosti, dvoje nam iznimnih umjetnika u Šaptanju bankomatima (i drugim nježnostima) daje sliku kudikamo uvjerljivijeg svijeta; fragmente o ljubavi, sreći, obitelji i umjetnosti, uz bonus fantaziju o bankomatu koji – ako mu šapnu prave riječi − dariva sretnike. Ovo je knjiga baš takvih riječi. Niska epifanija za čitatelje i putnike namjernike željne nasmijane nježnosti.
