Stepski vuk

...Natrag uopće ne vodi nijedan put, ni k vuku, ni k djetetu. Na početku stvari nije nedužnost ni bezazlenost; sve stvoreno, pa i ono naoko najjednostavnije, već je opterečeno krivnjom, već je rascijepljeno, ubačeno u prljavu bujicu postanja i više nikad ne može, nikad više, plivati uz struju.Put u nedužnost, u nestvoreno, put k Bogu ne vodi natrag, nego naprijed, ne vuku ili djetetu, nego sve dalje u krivnju, sve dublje u očovječenje. 

...Umjesto da svoj svijet suzuješ, svoju dušu pojednostavniš, morat češ u svoju bolno proširenu dušu primati sve više Svijeta, naposljetku i cijeli Svijet, da bi možda jednom stigao do kraja, do mira.Taj je put prošao Buda, prošao ga je svaki veliki čovjek, jedan svjesno - drugi nesvjesno, ukoliko mu se posrećio smioni čin. Svako rođenje znači rastanak od Svemira, znači postavljanje granica, razdvajanje od Boga, mukotrpno rađanje novoga. Povratak u Svemir, dokidanje mukotrpne individuacije, obogotvorenje, međutim, znači: toliko proširiti svoju dušu da ona iznova može obuhvatiti svemir.