Stihovi Mary Oliver, jedne od najvećih američkih pjesnikinja svoje generacije, podsjetnik su da tragovi duboke ljepote postoje svuda oko nas ako usporimo, promatramo i osluškujemo svijet. U pedeset godina pisanja poezije objavila je čak trideset zbirki u kojima je svoje srce predala ljubavi prema jednostavnom životu i osjećaju da smo u vječno promjenjivoj i cikličnoj prirodi svi neraskidivo povezani.
Pisala je slobodnim stihom i jednostavnim leksikom, a sebe je nazivala „nevjestom čuđenja“, posvećenoj braku s veličanstvenim čudom života, s osjećajem divljenja i ljubavi prema svijetu i prirodi.
Da ovaj svijet ne bismo napustili kao da smo na njemu bili tek posjetioci, lirski subjekt u pjesmama Mary Oliver poziva nas na otvorenost, empatiju, znatiželju te divljenje čak i prema najmanjim prirodnim pojavama. Zbirka Nove i odabrane pjesme prvi put je objavljena 1992. godine te je nagrađena prestižnom National Book Award. Ovo je njezino prvo prijevodno izdanje na hrvatskom jeziku.
Ne moraš biti dobra.
Ne moraš hodati na koljenima
stotinu milja kroz pustinju, u okajanju.
Samo trebaš pustiti da meka životinja tvoga tijela
voli ono što voli.
Pričaj mi o očajanju, o svojem, a ja ću tebi o svojem.
U međuvremenu svijet se i dalje vrti.
Mary Oliver, dio iz pjesme Divlje guske
