Bogolov

U svakom vrhunskom proznom piscu čuči pjesnik. U slučaju Aleksandra Hemona, čiji su se romani, kratke priče i eseji već upisali u kanon suvremene beletristike, taj nam se nepokretni pokretač sada i izravno obraća, debitantskom knjigom pjesama koja se ovim izdanjem i premijerno pojavljuje.

Hemonovi melodični stihovi, isporučeni u rominjajućoj ritmičkoj kadenci, stapaju se u pjesme čije je pogonsko gorivo često također priča – kakva odavno načuta anegdota, vremenom načeto sjećanje ili suvremena gradska veduta – no koje se na događajno ne može svesti, pa ni kada se ono prebaci na unutarnji puls lirskog protagonista. Njezin pravi junak je atmosfera, šuškanje LP ploče pjesničkog jezika, sfumato više ili manje usputnih prizora s ulica njegovih gradova;  američkih avenija, kaldrme nekog nestalog Sarajeva, ili pandemijskog, pustog Berlina – koji je njezina pozornica i metafora – kao i svi oni zajednički ali uvijek jedinstveni, mali vatrometi velikih knjiga, filmova, muzike. Ova je knjiga zaokupljena izostankom, ništavilom kao naličjem „svega”, a o svemu i ničemu progovara neočekivano toplom, zaigranom melankolijom.

Odavde, podsjeća pjesma, nitko neće uteći dovršenog života.