Stablo, korijenom stabilno povezano s tlom, a s krošnjama u zvijezdama, prisutno i tiho postojanje koje nam donosi izniman mir; upravo to je poezija Nicka Cavea koju donose Pjesme zapisane na vrećicama za mučninu. Potraga je to za stabilnom točkom u dugom izbivanju, stalnom premještanju i neprestanoj izloženosti tijekom sjevernoameričke turneje, vrtlog misli koji se urušavao u pjesme koje je Cave zapisivao upravo na vrećicama za mučninu iz aviona, dajući toj poeziji i fizičku dimenziju: i sama je vrećica za mučninu postala pjesma, sigurni smo, svaka od njih.
Nick Cave jedan je od najvećih umjetnika našeg vremena i svaka riječ koju nam ovom knjigom poklanja, svjesni smo, malen je dijamant nastao pod pritiskom jednog iznimnog postojanja. Poezija je to koja bježi definicijama poezije, opire se i samoj pomisli strukture, ali biva poezija prije svega jer nas prima za ruku i odvodi do shvaćanja da je svatko od nas san jednog dječaka, i dok svemir zadržava svoj dah, mi se kroz Pjesme zapisane na vrećicama za mučninu pokušavamo istovremeno i sjetiti svih svojih prošlosti i naprosto biti.
