Adam Grant (1981.), američki je psiholog i pisac, profesor organizacijske psihologije na Sveučilištu u Pennsylvaniji. Autor je velikog broja znanstvenih radova iz područja psihologije i sociologije, a i nekoliko bestselera. Često ga intervjuiraju u novinama i u televizijskim emisija, da bi objasnio neke sasvim konkretne nove društvene i psihološke fenomene modernog svijeta. Ove godine objavio je ovaj veliki američki bestseler u kojem analizira odnos čovjeka prema vlastitim zaključcima i stavovima, apelirajući na svakoga da stalno ponovno razmišljaju o njima, da ih preispituje i nakon što su neke odluke donesene.
Ovdje su neke od njegovih glavnih teza: Brzi smo u uočavanju kad drugi ljudi trebaju o nečemu ponovo razmisliti. Preispitujemo prosudbe stručnjaka kad god tražimo drugo mišljenje o nekoj medicinskoj dijagnozi. Nažalost, kad je riječ o vlastitom znanju i mišljenjima, često radije odabiremo osjećaj da smo u pravu umjesto da budemo u pravu. U svakodnevnom životu postavljamo brojne dijagnoze, u rasponu od toga koga ćemo zaposliti do toga s kime ćemo se vjenčati. Trebamo razviti naviku stvaranja vlastitog drugog mišljenja. Ako je znanje moć, znati što ne znamo je mudrost. Ma koliko bio snažan vaš um, ako vam nedostaje motivacije da promijenite mišljenje, propustit ćete brojne prilike da ponovo promislite.
Istraživači otkrivaju da, što je viši vaš rezultat na testu inteligencije, veća je i vjerojatnost da ćete upasti u stereotipe upravo zato što ste brzi u prepoznavanju obrazaca. Nedavno provedeni eksperimenti ukazuju na to da, što ste pametniji, to biste se više mogli mučiti da ažurirate svoja uvjerenja. Učimo više od ljudi koji izazivaju naš tok misli nego od onih koji potvrđuju naše zaključke. Snažni lideri angažiraju svoje kritičare i tako postaju jači. Slabi lideri ušutkavaju svoje kritičare i tako postaju slabiji. Ta reakcija nije ograničena na ljude koji su na pozicijama moći. Premda možemo u teoriji prihvatiti taj princip, u praksi često zanemarujemo vrijednost mreže ljudi koji nam postavljaju izazove. Obilježje onih koji cijeloga života uče je priznavanje da mogu naučiti nešto od svakoga s kime se susretnu. Arogancija nas ostavlja slijepima na naše slabosti.
