Pjesmama u svojoj prvoj zbirci poezije Trenutci Jan Bolić postigao je gradaciju od osjeta i opisa svakodnevnih pojava i doživljaja, preko osjećaja ljubavi i povezanosti s dragim osobama, sve do apstraktnih pojmova povezanosti prirode i čovjeka, univerzalnih tema gospodarenja vlastitim mislima i vjere u sebe, u ljude i budućnost.
U zbirci poezije Trenutci pjesnik se obračunava s vlastitim odnosom prema svojoj bolesti koja donosi bol, strah i sputanost. Već po prvim pjesmama jasno je zašto je Jan Bolić mnogima postao uzor i inspiracija – u njegovu odnosu prema bolesti nema samosažaljenja i dramatiziranja, već samo kristalna mudrost prihvaćanja i pronalaženja vedrine u svakom trenutku.
Nakon prvog izdanja iz 2016. godine, drugo izdanje zadržava predgovor Ines Ljubetić, u kojem su predstavljene četiri cjeline zbirke – Moji trenutci, „Za sreću je potrebno malo“, „Ljubav, ljubav…“ i „I još malo riječi. Jan Boliću svojim stihovima održava borbenost i pozitivan stav kojim želi ohrabriti i druge a nakon poglavlja posvećenog ljubavi, zbirka završava stihovima koje usmjeravaju prema rješenjima i većoj kvaliteti života.
Poezija Jana Bolića je narativna, slobodnog stiha, jasnog i ekonomičnog izraza. U njezinoj je osnovi snažna želja za priopćavanjem “dobre vijesti” da su trenutci vedrine i suosjećanje s prirodom i drugim ljudima ključ životnog zadovoljstva.